Al Bastakiya – persijsko graditeljsko nasleđe u Dubaiju

Stara četvrt u Dubaiju

Naravno da su današnji posetioci Dubaija prvenstveno zadivljeni pre svega glamuroznim luksuzom koji taj grad pruža. Nema ništa loše u tome. U takvim okolnostima lako je zaboraviti da je još do pre par decenija to bio grad skromnih ribara i ronilaca za biserima sa dna Persijskog zaliva. Brzi i neočekivani razvoj grada nije ostavljao prostor za čuvanje građevinske baštine i današnji tragaoci za autentičnim ostacima starog Dubaija imaju pred sobom težak, ali, srećom, ne i nemoguć zadatak. U čudnom spletu događaja, zahvaljujući neobičnom partnerstvu dvojice ljubitelja klasične arhitekture, jedan deo grada je očuvao svoj originalni karakter i u njemu je danas moguće osetiti ne samo duh starog Dubaija, nego i stare Persije. Ta četvrt, kroz istoriju poznata kao Al Bastakiya, danas se zvanično zove Al Fahidi Historical Neighbourhood i nalazi se severno od većine modernih atrakcija, uz južnu obalu Dubai Creek-a.  

Istorija Al Bastakiye

Istorija Al Bastakiye počinje krajem devetnaestog veka kada su bogati persijski trgovci bili privučeni dobrim uslovima koje su ponudile vlasti Emirata, kao i dobrim geografskim položajem Dubaija, pa su se, u priličnom broju, naselili uz obale Dubai Creek-a, i tako je formirano naselje sa kućama boje peska u uskim krivudavim ulicama, koje veoma liči na gradove u persijskom žarkom pojasu. Naselje je nazvano Bastakiya, po južnoiranskom gradu Bastak. odakle su vukli poreklo neki od novopridošlih persijskih trgovaca. 

Dubai 2022, Al Bastakiya

Jedan vek kasnije, u mnogo drugačijim okolnostima, 1980-ih, jedan deo Bastakiye je srušen za potrebe izgradnje komercijalnih zgrada, a već je bila donesena odluka i o rušenju preostalog dela. Glas opozicije takvim idejama bio je britanski arhitekta Rayner Otter, koji je pokrenuo kampanju sa ciljem očuvanja tog dela grada, ali ništa on time ne bi postigao da nije našao način da privuče moćnog saveznika, koji se dovoljno razume u arhitekturu, a čiju reč bi cenio i vladajući šeik i krug oko njega. Izbor za pravog saveznika pao je na Čarlsa, princa od Velsa, naslednika britanske krune, koji je u to vreme već stekao izvesni, iako kontroverzni ugled u arhitektonskim krugovima, zalažući se uporno, u skladu sa svojim ličnim, elitističkim shvatanjima za zaštitu onih klasičnih arhitektonskih vrednosti koje je smatrao važnim. U ovom konkretnom slučaju, princ Čarls je potpuno opravdao očekivanja i pružio je odlučujuću podršku zaštiti preostalog dela Al Bastakiye. 

C:\Users\Darko\Dropbox\članci za arhitektonske časopise\radno\Bastakija\20220224_103551.jpg

Dubai 2022, Ulica u Bastakiyi

Na samom ulasku u tu staru četvrt Dubaija nalazi se neizbežni ugostiteljski objekat, koji  se zove Arabian tea House, ali koji je mnogo više od obične arapske čajdžinice. On je smešten u preuređenoj, tradicionalnoj, tipičnoj građanskoj kući, a u njemu, u neprevaziđenoj kosmopolitskoj atmosferi, posetioci sa svih kontinenata, svako sa svojim dress codom, imaju izbor od nekoliko desetina čajeva i kafa uz mnogobrojne varijetete arapskog doručka. Ta popularna čajdžinica je samo jedna od manifestacija napora domaćina da se celoj staroj četvrti da što više arapski karakter, ali jasno je, s obzirom na način svog nastanka, da ona pre svega odražava persijsku graditeljsku tradiciju. Za posetioca je to idealna prilika da se upozna sa nekim dostignućima jedne od najintrigantnijih inženjerskih tradicija  – sa tradicijom drevne Persije.

Badgiri  – Hvatači vetra

Jedna od najatraktivnijih manifestacija starog persijskog inženjerstva iz žarkog klimatskog pojasa su takozvani badgiri – hvatači vetra (bad= hvatač, gir =vetar). To su tornjevi koji, koji izgledom podsećaju na crkvene zvonike i koji se izdižu iznad krovova kuća tako da svojim vrhom dolaze u slojeve bržeg vetra, odnosno hladnijeg i čistijeg vazduha. Osnovna ideja bila je da vetar ulazi kroz otvore pri vrhu i da se kroz toranj sprovodi do centralnih prostorija kuće, unoseći promaju i nešto hladniji vazduh. 

Dubai 2022 , Bastakiya, Iznad krova se izdiže tipični persijski badgir-hvatač vetra

Kako to obično biva na Bliskom istoku, postoji žestok rivalitet oko toga koji narod je prvi počeo da pravi hvatače vetra. Čini se da je to ipak Egipat, u kome se slične konstrukcije zovu malqaf,  ali persijski badgiri po veštini dizajna i raznovrsnosti upotrebe, vremenom su znatno nadmašili konkurenciju iz arapskih zemalja. Smatra se da je razvoj persijskih hvatača vetra započeo još u zlatna vremena persijskog carstva, oko 6 veka p.n.e. U sledećim vekovima ustalio se njihov spoljni izgled, koji i danas predstavlja najatraktivniji element panorame starih četvrti iranskih pustinjskih gradova, a posebno grada Yazd, poznatom i po velikoj zoroastrijskoj zajednici. S obzirom da su hvatači vetra u persijskim gradovima pravljeni uglavnom od blata, kao u Yazdu, ili od nepečene cigle, obavezni element su bili horizontalni drveni štapovi, koji su davali izvesnu čvrstinu, ali su pre svega služili kao skela prilikom čestih popravki, kao što je to i inače slučaj sa sličnim blatnim građevinama, naročito u Sahari i Sahelu. Ti drveni elementi vremenom su dobili pre svega ukrasni karakter, što je sasvim sigurno slučaj sa hvatačima vetra u Dubaiju.

Iran, grad Yazd, tradicionalni badgiri-hvatači vetra

Kako su vekovi prolazili, tako su stari persijski inženjeri dizali svoje tornjeve sve više, zatim pratili stvarno kretanje vazduha, prevazilazili probleme i pronalazili nove ideje za kreativnu upotrebu svojih konstrukcija. Neke od hvatača vetra, zapravo su okretali suprotno od pravca vetra, tako da kroz njih vazduh prvenstveno izlazi, stvarajući vazdušni potpritisak u kući, a često su ih pravili u parovima (ulazni i izlazni badgir) ili kao kombinovane ulazno-izlazne. Kada uopšte nema vetra, badgiri su funkcionisali po principu dimnjaka, izvlačeći topao vazduh u atmosferu. U početku su otvori pravljeni samo prema preovlađujućem vetru, ali kasnije su otvori okretani na sve četiri strane sa mogućnošću zatvaranja nekih otvora i sa više odvojenih vertikalnih kanala, zavisno od toga šta se želi postići i odakle vetar duva. Ne samo da su hvatači vetra služili kao drevni klimatizeri, nego su bili višefunkcionalni i njima se moglo upravljati. 

Najkreativnije korišćenje badgira bilo je u kombinaciji sa još jednim biserom persijskog inženjerstva – qanatima. Persijski qanat je podzemni kanal u kome se voda kreće u blagom padu od izvora prema gradskom rezervoaru, analogno rimskim akvaduktima, ali pod zemljom. Materijalni dokazi govore o Persiji kao mestu nastanka ovog tehničkog izuma, ali on je veoma raširen u arapskim zemljama i tradicionalni rivalitet Arapa i Iranaca u pogledu njegove originalnosti ni u ovom slučaju nije izostao. Zapravo, reč qanat je arapska, a u samom Iranu se  koristi i izraz kariz, ponekad za kompleksnije, razgranate sisteme podzemnih akvadukata. 

Qanati bi ponekad bili povezani sa bogatijim porodičnim kućama. Kada bi korišćenjem izlaznih badgira, okrenutim suprotno od vetra, bio stvaran potpritisak u kući, onda bi svež vazduh dolazio iz qanata, tako što bi klizio preko površine vode. Zbog isparavanja vode, vazduh bi se dodatno hladio i tako rashlađen ulazio u kuću. Gospodo, to više nije obična ventilacija, to je klimatizacija.

Takođe, s obzirom da je u pustinjama noćna temperatura znatno niža od dnevne, studeni noćni vazduh bi preko vertikalnih otvora ulazio u qanate i rezervoare vode i tako ostao zarobljen i hladan, sve dok ga potpritisak formiran hvatačem vetra ne bi uvukao u kuću. Ne samo da su stari Persijanci na takav način rashlađivali svoje kuće, nego su uspevali da drže zalihe vode u javnim rezervoarima na temperaturama bliskim nuli sve do letnjih meseci, sve to bez korišćenja električne energije i fosilnih goriva, nego samo pomoću energije sunca i vetra. Sada kada je naše razumevanje termodinamike i mehanike fluida mnogo dublje nego što je to bilo u doba starih persijskih graditelja, verujemo da se veština korišćenja hvatača vetra može učiniti još efikasnijom i uspešno konkurisati sadašnjim električnim klimatizerima, kojima polako uništavamo planetu. 

Hvatači vetra u današnjem Dubaiju

Hvatači vetra su jedan od arhitektonskih elemenata na koji su i Arapi i Persijanci posebno ponosni i često su korišćeni i u savremenoj arhitekturi u žarkim gradovima širom Bliskog istoka, ponekad zaista služeći kao „zeleni klimatizeri“, a ponekad samo kao tradicionalni ukras. 

Dubai 2022, Hvatači vetra u suku začina

U Al Bastakiyi se nalaze oni autentični, originalni persijski badgiri, ali možemo ih videti širom grada, ponekad na neočekivanim mestima – od siromašnih kvartova naseljenim vrednim indijskim i pakistanskim radnicima, pa do bogataških vila u kojima su hvatači vetra samo ukras kojima vlasnici pokazuju svoje poštovanje prema graditeljskoj tradiciji.  

Dubai 2022, ukrasni hvatači vetra na modernim vilama.

Darko Veselinović, juni 2022.